Nelinearna perspektiva u psihoanalizi i slikarstvu - P. Picasso

Predavanje za članove Društva za Novu psihoanalizu
https://psihoterapija.com.hr
Za informacije o članstvu pišite na: empatija@vip.hr
"Emotivna inteligencija", "duševni razvoj", "psihička zrelost", pojmovi su kojima opisujemo osobu koja je izgradila vlastitu, autentičnu perspektivu svijeta. Istraživanja mnogih psihoanalitičara, Tronicka, Meltzoffa, Sterna, Trevarthena i drugih, pokazuju kako se dijete ne rađa s vlastitom perspektivom svijeta već je prvih godina života "posuđuje" od svog roditelja, društva i kulture. Iako se dijete tada identificira, poistovjećuje s roditeljem, od njega ipak očekujemo da jednog dana stvori svoj vlastiti, autentični pogled na svijet. Tako emotivnu inteligenciju ili psihičku zrelost možemo odrediti kao sposobnost osobe da dekonstruira stav društva i kulture u kojoj se zateklo, te da stvori vlastiti pogled i donosi vlastite odluke. Otkriti vlastitu perspektivu kao i doživjeti postojanje drugačije, tuđe perspektive vidim kao znak duševnog zdravlja ili ostvarenje životnog zadatka.
Odrastanje je tako put od zajedničke, istovjetne perspektive, preko spoznaje vlastite, subjektivne perspektive pa sve do spoznaje istovremenog postojanja dviju različitih perspektiva. To je put od posvemašnje "objektivnosti", kroz iskustvo vlastite subjektivnosti, sve do doživljaja intersubjektivnosti. Svaka je perspektiva svijeta vezana uz određenu razvojnu fazu djeteta i ne može se preskočiti bez posljedica. Pored toga, svaka se razvojna faza treba dovršiti do kraja, ne može se ubrzati ili skratiti. Svi psihološki problemi koje poznajemo znak su kako određena razvojna faza nije dovršena do kraja već je iznenadno, traumatski prekinuta. Ako želimo da dijete jednog dana postane osoba s vlastitom, autentičnom perspektivom, trebamo mu pružiti iskustvo identifikacije s roditeljem, kao i iskustvo posvemašnje subjektivnosti.
Slično razvoju doživljaja perspektive pri odrastanju možemo pratiti i razvoj perspektive u likovnoj umjetnosti kroz nekoliko tisuća godina. Ovdje govorim o razdoblju "bez perspektive" koje obilježava umjetnost Srednjeg vijeka, zatim o razdoblju "linearne perspektive" umjetnosti Renesanse i Modernog doba, i na kraju o umjetnosti "nelinearne perspektive", obilježju postmoderne umjetnosti dvadesetog i dvadeset prvog stoljeća.
Kao ilustraciju razdoblja "bez perspektive" u likovnoj umjetnosti Srednjeg vijeka navodim bizantskog slikara, ikonografa Lazarusa Zographusa. (810 - 867).
Kao primjer uvođenja linearne, subjektivne perspektive u umjetnost, spomenut ću talijanskog renesansnog umjetnika Filippa Brunelleschija (1377 - 1446).
Kao ilustraciju nelinearne, dinamičke perspektive u likovnoj umjetnosti dvadesetog stoljeća, spominjem španjolskog slikara Pabla Picassa (1881 - 1973) i njegovu poznatu "kubističku fazu".
Vjerujem kako je slikar Pablo Picasso označio početak postmodernizma u likovnoj umjetnosti svojom dekonstrukcijom subjektivne, linearne perspektive, u namjeri da promatraču pruži doživljaj istovremenog postojanja više različitih kuteva gledanja. Time je svoje slikarstvo povezao s novim, postmodernim tumačenjem osobnosti koje se ne temelji na objektivnom ili subjektivnom iskustvu pojedinca već na intersubjektivnom doživljaju multipliciteta.
Adresa: JING YUAN Teahouse, Ilica 107, Zagreb
Vrijeme održavanja: petak, 18. 1. 2019. u 19.00 sati